Studija ArXiv: in-context prompting nadmašuje LangGraph, CrewAI, Google ADK i OpenAI Agents SDK u proceduralnim zadacima

Tim Simon Dennis, Michael Diamond, Rivaan Patil, Kevin Shabahang i Hao Guo objavio je 30. travnja 2026. na ArXivu studiju s provokativnim naslovom: “In-Context Prompting Obsoletes Agent Orchestration for Procedural Tasks”. Tvrdnja koju brane je da napredne sposobnosti današnjih frontier modela čine vanjske orkestracijske okvire suvišnima u značajnoj klasi proceduralnih, multi-turn zadataka.

Što in-context prompting čini boljim od orkestracije?

In-context pristup ugrađuje cijeli proceduralni workflow — popis koraka, uvjete grananja, format izlaza, eskalaciju — izravno u system prompt jednog modela. Orkestracijski okviri (LangGraph, CrewAI, Google ADK, OpenAI Agents SDK) razdvajaju isti workflow u graf čvorova i prepuštaju model-pozive zasebnoj koordinacijskoj logici. Autori tvrde da frontier modeli sada imaju dovoljno “samoorkestracijske” sposobnosti da prate kompleksne procedure unutar jednog poziva, dok grafovsko prebacivanje konteksta uvodi gubitke koji povećavaju stopu neuspjeha.

Tri domene i konkretni rezultati

Eksperiment je proveden na tri domene: rezerviranje putovanja, Zoom tehnička podrška i obrada osiguravajućih zahtjeva — svaka s 200 razgovora po uvjetu i LLM-as-judge ocjenjivanjem na pet kriterija kvalitete. In-context baseline je postigao 4,53–5,00, dok je LangGraph kao najbliži orkestrator zaostao s 4,17–4,84. Stopa neuspjeha bila je još razlikovnija: in-context 11,5 %, 0,5 % i 5 % po domeni nasuprot orkestracije s 24 %, 9 % i 17 %.

Što to znači za izgradnju agenata

Zaključak studije ne kaže da su orkestracijski okviri univerzalno suvišni — oni i dalje imaju ulogu u zadacima koji zahtijevaju paralelne tijekove, vanjska memorija ili više nezavisnih agenta. Ali za strukturirane proceduralne zadatke s jasnim koracima ovaj rad sugerira da je arhitektonska jednostavnost — jedan dobro napisan system prompt — pouzdanija od grafa čvorova. Implikacija za 2026. agentni stack je da bi prvi korak u dizajnu agenta trebao biti pokušaj rješavanja problema kroz in-context prompt prije posezanja za frameworkom.