Microsoft Research Synthetic Computers: 1 000 sintetičkih računala kao supstrat za long-horizon trening produktivnih AI agenata

Istraživači Microsoft Research-a (Tao Ge, Baolin Peng, Hao Cheng, Jianfeng Gao) predstavili su metodologiju za generiranje realističnih sintetičkih računalnih okruženja koja simuliraju produktivne radne tijekove izvan dosega postojećih agent benchmarka. Cilj rada je infrastrukturni — osigurati supstrat na kojem se long-horizon agenti mogu trenirati i evaluirati u skali koja prelazi ručno kurirane skupove.

Što su točno “sintetička računala”?

Svako sintetičko računalo sadrži autentičnu folder hijerarhiju s dokumentima i artefaktima koji oponaša stvarno radno okruženje — ne sterilni sandbox, već datotečni sustav s kontekstualno povezanim sadržajem. Dva agenta surađuju unutar tog prostora:

• Generator stvara produktivne ciljeve specifične za korisnički profil okruženja, zadatke koji “zahtijevaju više profesionalnih deliverables i otprilike mjesec dana ljudskog rada”.
• Izvršitelj preuzima ulogu korisnika i radi kroz računalo — navigira datotekama, kreira nove artefakte i konzistentno izvršava zadatke kroz dugo vremensko razdoblje.

Koje su brojke?

Tri metričke veličine određuju okvir rada:

• 1 000 sintetičkih računala generirano u okviru rada
• Prosječno preko 2 000 poteza po simulaciji
• Više od 8 sati rada agenta za dovršenje jedne simulacije

Ovo je značajno odmak od prethodnih agent benchmarka tipa SWE-Bench, GAIA ili AgentBench, gdje pojedinačni zadaci rijetko prelaze nekoliko desetaka koraka. Long-horizon dimenzija je ključna — autori pokušavaju ciljati klasu agenata koji mogu autonomno raditi sate bez ljudske intervencije.

Koliko se može skalirati?

Glavna teza rada je infrastrukturna skalabilnost. Autori tvrde da metodologija “u principu može skalirati na milijune ili milijarde sintetičkih korisničkih svjetova uz dovoljne računalne resurse”. Time bi se pokrila diverzija profesija i konteksta — od inženjerskih radnih tijekova preko marketinških planova do administrativnih zadataka — što je preduvjet za treniranje agenata koji generaliziraju izvan uskog skupa zadataka iz developerskog sandbox-a.

Autori pozicioniraju rad kao “temeljni supstrat za samo-poboljšanje agenata” — agente koji mogu generirati vlastite trening podatke unutar simuliranih svjetova i ispravljati se na temelju vlastitih grešaka. Ako se pristup pokaže reproducibilnim, ovo bi moglo biti jedna od ključnih komponenti sljedeće generacije produktivnih AI sustava: ne samo bolji modeli, već proceduralna ekonomija sintetičkog iskustva kojom se modeli treniraju.