arXiv: AI kao skriveni treći — studija o romantičnoj komunikaciji uz pomoć ChatGPT-a
Istraživači Skyler Wang i Isabella Luppi analiziraju vernakularni diskurs s TikToka i Reddita iz 2023–2026 o korištenju AI-ja u romantičnoj komunikaciji, uvodeći pojmove prikrivene trijade i artikulacijskog rada te zaključujući da se autentičnost rekonfigurira od jezičnog autorstva prema emotivnom vlasništvu.
Ovaj članak generiran je uz pomoć umjetne inteligencije na temelju primarnih izvora.
Pisanje poruke za raskid oduvijek je bilo mučno. Danas, sve veći broj ljudi taj posao prepušta ChatGPT-u — i to nije samo pitanje lijenosti. Istraživači Skyler Wang i Isabella Luppi u radu objavljenom 13. lipnja 2026. sustavno analiziraju što se zapravo dogodi kad AI postane posrednik u romantičnoj komunikaciji: tko tada govori, i čija je to poruka?
Studija se ne bavi AI romantičnim partnerima ni chatbot suputnicima — već nečim suptilnijim i rasprostranjenijim: korištenjem jezičnih modela kao alata za pisanje, interpretaciju i formuliranje poruka između dvoje stvarnih ljudi. Podatkovni temelj je višegodišnji korpus vernakularnog diskursa s platformi kao što su TikTok i Reddit, prikupljenog između 2023. i 2026. godine.
Kad dvoje postane troje — uz znanje samo jednog
Središnji teorijski doprinos rada je pojam prikrivene trijade (covert triad). Autori ga definiraju kao odnos koji je fenomenalno dvojan — odvija se između dvoje ljudi — ali operativno trojan, budući da nevidljivi treći sudionik, AI model, zna za komunikaciju samo sa strane partnera koji ga koristi.
Ova asimetrija informacija nije sitna tehnička pojedinost. Ona mijenja samu strukturu odnosa: jedan partner komunicira uz potporu sustava koji može analizirati ton, predvidjeti reakciju i predložiti formulaciju, dok drugi partner vjeruje da prima izravan, nefiltrirani izraz. Prikrivena trijada nije izuzetak — studija dokumentira njezinu prisutnost u iskazima korisnika koji AI koriste za isprike, razjašnjenja, raskide i tumačenje primljenih poruka.
Artikulacijski rad i delegacija emotivnog izražavanja
Drugi ključni pojam koji autori uvode je artikulacijski rad (articulation labor). To je ekspresivna dimenzija emocionalnog rada — konkretno: pretvaranje unutarnjeg doživljaja u jezik koji drugi može primiti i razumjeti.
Autori razlikuju dvije razine: osjećanje (feeling labor) — što čovjek zaista osjeća — i artikulaciju — pretvaranje tog osjećaja u primljivu poruku. Nalaz rada je da se artikulacijski rad sve češće delegira AI-ju, dok osjećanje ostaje isključivo kod čovjeka. Korisnik dakle zna što želi reći, ali ne kako to reći — i tu intervenciju prepušta modelu.
Ova podjela rada ima implikacije koje nadilaze praktičnu udobnost: kad čovjek potpiše poruku koju nije formulirao, pita se što točno ta poruka prenosi i kome zapravo pripada.
Tko zapravo piše vašu poruku?
To je pitanje koje studija ne ostavlja bez odgovora, ali ni bez komplikacija. Autori dokumentiraju kako korisnici aktivno pregovaraju o granicama između vlastite i AI uloge. Mnogi sebe opisuju kao „konačnog urednika” ili „onoga tko zna što hoće, ali ne kako reći” — što sugerira da osjećaj autorstva ostaje, čak i kad formulacija dolazi izvana.
No kulturni otpor je stvaran i vidljiv u korpusu. Dio korisnika i opažača izražava nelagodu, osjećaj prevare ili gubitak povjerenja kad otkriju da je poruka napisana uz AI pomoć. Taj otpor autori ne prikazuju kao zastarjeli konzervativizam, već kao aktivno pregovaranje o tome što romantična autentičnost znači u digitalnom dobu.
Autentičnost se rekonfigurira — ali uz otpor
Temeljni zaključak koji Wang i Luppi nude jest da se autentičnost u interpersonalnoj komunikaciji rekonfigurira. Dosad je autentičnost bila vezana uz jezično autorstvo: tvoja su ona slova koja si ti napisao. Sada se, prema nalazima studije, premješta prema emotivnom vlasništvu: tvoja je poruka ako osjećaj koji stoji iza nje dolazi od tebe, bez obzira na to tko je formulirao rečenice.
Taj premještaj nije apstraktan filozofski argument — dokumentiran je u stvarnim iskazima korisnika koji ga eksplicitno artikuliraju kao vlastitu racionalizaciju ili kao liniju obrane od kritike. Istovremeno, studija bilježi i aktivan kulturni otpor prema toj redefiniciji: skupinu glasova koji tvrde da AI posredništvo u romantičnoj komunikaciji fundamentalno narušava povjerenje, bez obzira na emotivne namjere pošiljatelja.
Studija ne zauzima normativni stav. Umjesto toga, nudi pojmovni alat — prikrivenu trijadu i artikulacijski rad — koji buduća istraživanja i javne rasprave mogu koristiti za precizniji razgovor o tome što se zapravo mijenja kad AI uđe između dvoje ljudi koji pokušavaju razgovarati.
Česta pitanja
- Što je prikrivena trijada?
- Prikrivena trijada je odnos koji je fenomenalno dvojan — između dvoje ljudi — ali operativno trojan: AI model koji je sudjelovao u komunikaciji vidljiv je samo partneru koji ga je koristio, dok drugi partner toga nije svjestan.
- Što je artikulacijski rad?
- Artikulacijski rad je ekspresivna dimenzija emocionalnog rada — pretvaranje unutarnjeg osjećaja u jezik koji partner može primiti. Autori dokumentiraju kako se taj sloj sve češće delegira AI-ju, dok osjećanje ostaje kod čovjeka.
- Što studija kaže o autentičnosti?
- Studija zaključuje da se autentičnost rekonfigurira od vlasništva nad riječima prema vlasništvu nad osjećajem koji stoji iza poruke — premještaj koji dio korisnika aktivno odbija.